Mišljenje mnogih teoretičara moderne je da je osnovni proces po kojem se moderna umetnost odvajala od klasične završilo rascepom likovnog fenomena na figuraciju i apstrakciju. Apstrakcija sama po sebi predstavlja spoj jezičkih sloboda, fikcije i značenjske otvorenosti. Njena modernost podjednako izražava prirodu slike i prirodu slikara, ali ne zapostavlja ni oblast idejno estetsk eslobode u procesu integracije i građenja slike-slobode koja je osnovna vrednost dimenzije moderne.
Moderna umetnička scena je, otvorivši vrata svim vrstama poetike, predstavila crtež koji se, ukoliko poseduje estetsku autonomnost i originalnost, opisuje kao samostalna vrednost sa svim osobinama konačnosti umetničkog dela. Crtež je čast umetnosti, govorio je Engr. Iako najčešće eksploatisan tokom studija crtežu se kao disciplini autor vraća tokom samostalnog rada i tretira ga na poseban, sebi svojstven način, gradeći autentičan likovni izraz-poštujući doslednost savremenim tendencijama.
Anđelija svesno, upravo crtežom intrepretira na najposredniji način unutrašnji doživljaj, trenutne impresije i raspoloženja. Ona crtežom priziva savremenu kulturološku likovnu konstantu urbanog amtijenta. Njen životni prostor je ispunjen nizom intimnih zabeleški o vremenu, ljudima i njihovim tragovima. Crtež je carstvo linija, pa tek onda boja, kontrasta, svetlo-tamog. Imajući ovo u vidu, Autor svesno gradi stabilnu, jasnu i uravnoteženu kompoziciju. Anđelija očigledno u koleraciji sa okruženjem doživljava čudesne vizije ličnosti, opšteljudskih zbivanja, pejzaže i zelenilo-pretvoreno u moderne urbane deponije.
Izloženi radovi nemaju nazive niti šifru, ali zasigurno pripadaju istom inspirativno-paradigmatičkom korpusu. Ovom izložbom Anđelija Stančić nagoveštava svojevrstan pomak u svom stvaralaštvu, i doslednost u istraživanju crteža kao likovne discipline.Ervin Ćatović
SAN U ZELENOM OGRTAČU
(tekst iz kataloga sa samostalne izložbe u Raški 3. Juna 2004)Anđelijine apstrakne slike, u sivo-zelonim tonovima, eterično i ezoterično-duboko slikarski, otkrivaju postmoderni svet umetnosti i jedan vrlo interesantan i originalan stil umetnika.
Spajajući sivu i zelenu, toplo i hladno, usudaru dva sveta, prirode i modernog tehno-doba, oličenog u sivim tonovima, Anđa im suprotstavlja treći-svoj lični svet. Svet Odraza i izraza, impresije i ekspresije, realnog i irealnog. Svet neobične zelene boje, u kojoj nalazimo i mesečev odsaj i sunčevu svetlost i šapat prolećnih trava, travne čini-kako bi rekao pesnik Milan Dedinac.
I Kapija i Diptih2-kapija vode u Grad i vode iz Grada u Dubinu. Dubinu jednog Snopa osećanja i izraza, traženja smisla i rešenja-kako pomiriti ta tri sveta?
Ili da li ih uopšte miriti? Zar upravo ta suprotnost, starog i novog, dobrog i lošeg, tradicionalnog i modrnog, iz umetnikovog ličnog ugla, nije ono što umetnost čini takvom kakva jeste? Da li je crvena boja u Anđinim slikama upravo dokaz za to filozofsko jedinstvo i borbu suprotnosti?
Iako apstraktne, Anđine slike imaju svoj lik, introspektivne su i višeznačne. Kao dan i san. Dan je realnost ali je san, ipak, malo lepši! Nadam se da će poput čuvenih Lorkinih stihova zeleno, volim te zeleno, Anđine slike postati slikarski evergreen.Nikša Barlov
RAVNOTEŽA IZMEĐU
SENZIBILNOG I EKSPRESIVNOG
(tekst iz kataloga sa samostalne izložbe u Raški Marta 2003)
Izložba crteža studentkinje završne godine Fakulteta umetnosti u Zvečanu, Anđelije Stančić, predstavlja koliko hrabar toliko i očekivani potez kakav mladi ljudi čine na početku stvaralačkog puta.
Crteži Anđelije Stančić, što ih imamo pred sobom, pripadaju onoj vrsti iskaza u kojima postoji naglašena potreba za ravnotežom između senzibilnog sistema mišljenja sveta i ekspesivne strukture kojom se konsekventno izražava čitav niz unutrašnjih stanja koja proishode iz dodirivanja između pojavnih oblika sveta i njenoga unutrašnjeg bića. Fino satkane crtačke nervature Anđelije Stančić-taj ujednačeni linearni tremolo kojim se u određenoj meri, primerenoj njenim trenutnim mogućnostima, ostvaruje veze između ritma duha i životnog kretanja-kreću iz sredine crteža iz samoga njegovoga jezgra odražavajući energiju duha i nastajanje da se sagradi sistem piktograma iz čije sprege proizilazi niz intimnih zabeleški o vremenu, ljudima i njihovim tragovima, o sebi i svetu, o sopstvenim nedoumicama proizašlim iz bliskoga dodirivanja sa njegovom surovošću.Srđan Marković
XII BIJENALE STUDENTSKOG CRTEŽA
SRBIJE I CRNE GORE
Slutnja da je u vidljivom istinska tajna sveta, kako je zabeležio Oskar Vajld u Slici Dorijana Greja, dele svi učesnici XII Bijenala studentskog crteža Srbije i Crne Gore, kao i svi crtači ovoga sveta... Žiri Bijenala kao da se rukovodio Vajldovom mišlju: Dobar uticaj ne postoji. Svaki uticaj je nemoralan-nemoralan sa naučnog gledišta.
Klasično tretirane studije sasvim su izuzetne na ovogodišnjem Bijenalu, a pokušaje činjenja iskoraka u okviru uobičajenih crtačkih tehnika, svakako, valja pozdraviti. Crtaču, veruj u sebe, ali, istovremeno, kako kaže Krmpotićeva: Sjeti se vale, da si more!.Ljubica Jelisavac
Učestvuju studenti svih akademija i fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti Srbije i Crne Gore: Fakulteta likovnih umetnosti, Fakulteta primenjene umetnosti i dizajna u Beogradu, Akademije umetnosti u Novom Sadu, Fakulteta umetnosti u Prištini-Zvečan, Fakulteta likovnih umetnosti na Cetinju i gosti Bijenala-studenti Akademije likovnih umetnosti i dizajna iz Bratislave (Slovačka). Učestvuje 101 student sa 309 crteža.
Žiri XII Bijenala studentskog crteža Srbije i Crne Gore u sastavu:
Ljubica Jelisavac, istoričar umetnosti, predsednik Žirija,
Saša Filipović, magistar slikarstva,
Zoran Matić, magistar slikarstva,
Stojan Đurić, magistar slikarstva i
Mijo Elezović, magistar slikarstva,
zasedao je 12.4.2003. godine i dodelio pet ravnopravnih nagrada XII Bijenala:
Ljubici Čvorović, studentu II godien AU, Novi Sad,
Maji Poljak, studentu V godine FLU, Beograd,
Aleksandri Stojaković, strudentu III godine FLU, Beograd,
Ivani Stojaković, studentu V godine FLU, Beograd i
Borisu Kuzmanoviću, studentu IV godien AU, Novi Sad.
Nagradama su se približili i:
Anđelija Stančić, student IV godine FU Priština-Zvečan,
Marija Bojović, FLU, Beograd,
Milica Milićević, FLU, Beograd i
Andrea Ivanović, AU, Novi Sad.